Ožujak u Slonićima- ususret proljeću

Nakon dugih, hladnih, zimskih mjeseci, i maleni su Slonići jedva dočekali sunce i toplije dane. Bila je to prilika za aktivnosti na otvorenom i šetnje.
Čitati o tome kakve se promjene događaju u prirodi, je jedno, ali to doživjeti, promatrati, čuti, opipati....to je doživljaj koji posebno veseli naše male istraživače, a ujedno i način na koji lakše shvaćaju i uče.
Prošetali smo tako do obližnjeg vrta i u njemu promatrali proljetnice, promjene na stablima, tlu i gledali kako kornjačice izlaze iz svog zimskog skrovišta (zemlje). To nam je bilo posebno interesantno, pa smo aktivnost nastavili i u vrtiću: proučavali smo kako se kornjače kreću, iz čega se rađaju, zašto imaju oklop, zašto se i kada zakopavaju u zemlju, što jedu...

Iskoristili smo prve proljetne dane i za aktivnosti u našem malom cvijetnjaku: čupali smo travu kako bismo napravili mjesto za nove biljčice koje smo sa našim prijateljima Lavićima i posadili.

A zasadili smo i jedno stablo. Naravno, već smo i mi, iako mali, bezbroj puta čuli zašto su stabla važna za naš planet. Teta nam je ispričala i jednu lijepu priču "Stablo ima srce" i objasnila nam koliko stablo ima života i na koji nam ih način daruje. Potaknuti svime time, uključili smo se u akciju "Posadi drvo, ne budi panj!" i u našem dvorištu posadili malo stablo jabuke.

Prvi dan proljeća dočekali smo u velikom poslu: pripremama za Uskršnji sajam. Bojali smo, lijepili i otiskivali, sve kako bismo izradili divne ukrase koje ćemo izložiti na sajmu.

Bio je ovo stvarno duuuuug mjesec prepun zabavnih igara, pjesmica, priča i drugih aktivnosti. Osim svega što smo već naveli, obilježili smo i Međunarodni dan žena i našim najdražim ženama - mamama izradili čestitke. Isto smo uradili i za tate, te ih čestitkom nagradili za Dan očeva. Tete su nam objasnile i kako nešto sitno, a zove se kromosom može učiniti da neki naši prijatelji budu isti kao mi, a opet različiti. Čitali smo slikovnice o tome i naučili da se ta mala razlika zove Downow sindrom, te taj dan obilježili šarenim čarapicama.

Kroz priču, pjesmicu "Teče teče rječica" i niz malih istraživačkih aktivnosti, obilježili smo i Dan voda.
I što reći za kraj osim "Baš je zabavno biti Slonić"!

View the embedded image gallery online at:
http://www.vrticbakar.hr/aktivnosti/slonici#sigProIdfd843f0d38


Isti, a različiti

Usklopu projekta Škole za Afriku i maleni Slonići dotakli su se teme "Kakav je to daleki svijet u kojem žive i igraju se djeca slična nama, a opet po nečemu različita".
Na kompjuteru nam je teta pokazala kućice gdje žive i ples koji rado plešu. Pokušali smo ga otplesati i mi. Primjetili smo da smo u nekim stvatima jako različiti ( Liam "drukčije su boje", Jakov "bosi su, a mi imamo papuče i čizme", Lucija "baš smiješno pričaju"), a opet po puno toga i slični (Jakov "smiju se kada plešu", Liam: "imaju ruke i noge").

Na fotografijama smo usporedili njih i nas i zaključili da smo, iako različiti, zapravo isti (op. na pojedinim fotografijama na kojima je bilo više djece bijele puti, djeca nisu uočila da se tamnoputo dijete razlikuje. Zaključak: djeca ne razlikuju boju kože i jedni druge gledaju kao sebi ravne/slične. Mi smo ti koji trebamo učiti od djece!)

View the embedded image gallery online at:
http://www.vrticbakar.hr/aktivnosti/slonici#sigProId82952ab78c


Mi mali „Slonići“ iz „Fijolice“ dugo smo čekali da padne snijeg i u Bakru. Nismo ga dočekali. Ali naša je sreća da imamo drage ljude na Zlobinu pa su nam snijeg donijeli u karioli i u velikim kacama.

Lijepo smo se s njime poigrali, a onda kroz igru i svašta naučili: da ima okus kao voda (L.P.), da je snijeg bijel, a led nema boju (L.U.), da se led zaledi u frižideru, a snijeg u oblaku (J.P.), da će se otopiti ako uz njega stavimo vatru (L.U.), a vidjeli smo i da iz njega kapa vodica (L. M.)

Pokazali smo da smo pravi mali istraživači pa smo malo istraživali kruženje vode u prirodi. Pokušali smo (i uspjeli) napraviti svoju kišu u našoj sobi dnevnog boravka. Kao pravi znanstvenici najprije smo posegnuli za literaturom. Proučili smo slikovnicu „Kako nastaje oblak?“ I iz našeg je oblaka počela padati kiša. Za to nam je trebao led koji je bio jaaako hladan, a nekima od nas i jako fin.

Nakon igre i istraživanja u sobi, uslijedile su prave zimske radosti u dvorištu našeg vrtića. Pridružili su nam se i naši prijatelji iz Lavića.

Hvala našim roditeljima sa Zlobina i našim dragim tetama koje su nam osmislile ovako lijepu igru iz koje smo svašta naučili.

View the embedded image gallery online at:
http://www.vrticbakar.hr/aktivnosti/slonici#sigProId5c228a8942