Slonići i Dinosauri u Fijolici

DINOSAURI,strašni gušteri, ta mitska prapovijesna bića živjela su jaaaako jaaaako davno. Bez obzira na tu daleku prošlost veliki interes i pažnju pljene i dan danas. Mnoj su djeci glavna tema.
Tako su i našim malim istraživačima veliki dio igre zauzeli baš oni....dinosauri.
Skupili smo slikovnice, encikolpedije, članke, fotografije, uključili i modernu tehniku te pogledali pokoji dokumenmtarac o njima, te se bacili na posao...
Prva spoznaja je bila da se dinosauru izlegu iz jaja. Ljuska jaja je vrlo debela da bi malom dinosauru bilo jako toplo, kako raste stanjuje se ljuska. Kada je dovoljno veliki dapon tu ljusku razbije i izađe upoznati svoje roditelje i svijet oko sebe. Pa smo tako i mi bili vrijedni i napravili ledena jaja s dinosaurima. Proučavali smo koji dinosauri imaju dugačke vratove i šta oni jedu, te šta jedu oni sa malo kraćim, te koliko su veliki dinosauri bili. Pa smo tako da je T-rex kralj dinosaura i da je velik kao 7 automobila. Diplodok je, zamislite, velik kao dva T-rexa.
A, znate li vi zašto su nastajale borbe između dinosaura? Mi smo pročitali da je gotovo svaka borba nastala kako bi očarali ženku dinosaura. Koji dinosaur pobijedi u borbi osvojio je curu za sebe.
Nastradali dinosaur ili jaaako stari dinosaur kada bi umro, to bi iz špilje vidjeli praljudi. Meso bi pojeli, a od kože su izrađivali kapute za zimu. Osim razbijanja ledenih jaja u kojima se kriju maleni dinosauri i izrade njihovih otisaka, uživali smo zakopavati i pronalazati dinosaure u pijesku, a tek vidjeti u enciklopediji istog dinosaura kakvog imamo u vrtiću..... uzbuđenjima i otkrivanjima nikad kraja...pogledajte kako Slonići provode dane upoznavajući dinosaure....
LIAM: „kada dinosaur umre, oni ljudi, BINKOSI, očiste kožu da se obuku da im ne bude hladno. Lupaju kamen o kamen i lože vatru da im ne bude zima.“
KIARA: „Luka nije jeo meso od dinosaura, nego oni ljudi stari. „
JAKOV: „T-rex je kralj dinosaura“
TIMUR: „Dinosauri su dobri, i malo su umrli. Dinosaur Rex ima najjače zube.“
LUCIJA: „Oni se tuku s repom i rogovima“
EMANUEL: „Dinosauri su stari, više ne žive, ali ima krokodil koji je isti.“

View the embedded image gallery online at:
http://www.vrticbakar.hr/aktivnosti/slonici#sigProIddc4da57889


I „Slonići“ znaju za ljekovitu moć knjige

U sklopu Svjetskog dana knjige, u skupini malih „Slonića“ iz Fijolice, održano je niz aktivnosti na tu temu.
Tema ovogodišnje manifestacije bila je „ljekovita moć knjige“. Upravo potaknuti mišlju kako se „snaga pisane riječi očituje u njenoj sposobnosti da utječe na nas, mijenja naš doživljaj svijeta i sebe samih...razvija empatiju i suosjećanje...“, osmislili smo niz aktivnosti koje su za cilj imale upravo to: potaknuti osjećaj empatije i osjećaja za ono dobro, ali i ono „malo manje dobro“ koji se krije u svakome od nas.

U dogovoru s roditeljima svi su slonići od kuće donjeli svoju omiljenu slikovnicu koju smo proučili, pročitali i prokomentirali.

A „centralna“ slikovnica na kojoj smo se najduže zadržali bila je „Lana i Pavo“. Priča je to o djevojčici Lani koja neizmjerno voli svoga plišanog medvjedića, ali se prema njemu ponekada ponaša malo nepažljivo, pa čak i pomalo grubo. Pavo pak neizmjerno voli svoju djevojčicu, ali mu u jednom trenutku „prekipi“ pa joj odluči vratiti. Upravo kroz tu priču smo pokušali dočarati malenim prijateljima koliko je važno ponašati se pažljivo i obazrivo jedni prema drugima, te da trebamo voditi računa o osjećajima i potrebama drugih. Prva stvar koju nas naše „tete“ uče jest da „smo u vrtiću svi prijatelji i ne smijemo činiti drugima ono što sami ne želimo da netko čini nama“. Ponekad je teško imati to na umu ako se netkvo vozi na autiću baš kada ga ja želim ili se igra baš sa onom kockom koja meni treba, ili ima „tetinu“ pažnju, a baš sada i meni njena pažnja treba....Ali to je ta famozna „socijalizacija“ o kojoj svi naši odrasli često pričaju. Ponekada nam se baš i ne sviđa, ali nas uči kako se „ponašati okružen drugima“.

Dugo smo pričali o Lani i njenom plišanom prijatelju, a ta se priča provukla i kroz mnoge druge naše igre i aktivnosti.

Sljedeći puta kada poželimo prijatelju uzeti igračku iz ruku ili se budemo „ružno“ ponašali jedni prema drugima, prisjetiti ćemo se strpljivog Pave i priče o njemu i njegovoj djevojčici, a posebno ćemo se prisjetiti i toga da se svaka grubost i nama može, kad-tad vratiti.

View the embedded image gallery online at:
http://www.vrticbakar.hr/aktivnosti/slonici#sigProId394fa17652


Ožujak u Slonićima- ususret proljeću

Nakon dugih, hladnih, zimskih mjeseci, i maleni su Slonići jedva dočekali sunce i toplije dane. Bila je to prilika za aktivnosti na otvorenom i šetnje.
Čitati o tome kakve se promjene događaju u prirodi, je jedno, ali to doživjeti, promatrati, čuti, opipati....to je doživljaj koji posebno veseli naše male istraživače, a ujedno i način na koji lakše shvaćaju i uče.
Prošetali smo tako do obližnjeg vrta i u njemu promatrali proljetnice, promjene na stablima, tlu i gledali kako kornjačice izlaze iz svog zimskog skrovišta (zemlje). To nam je bilo posebno interesantno, pa smo aktivnost nastavili i u vrtiću: proučavali smo kako se kornjače kreću, iz čega se rađaju, zašto imaju oklop, zašto se i kada zakopavaju u zemlju, što jedu...

Iskoristili smo prve proljetne dane i za aktivnosti u našem malom cvijetnjaku: čupali smo travu kako bismo napravili mjesto za nove biljčice koje smo sa našim prijateljima Lavićima i posadili.

A zasadili smo i jedno stablo. Naravno, već smo i mi, iako mali, bezbroj puta čuli zašto su stabla važna za naš planet. Teta nam je ispričala i jednu lijepu priču "Stablo ima srce" i objasnila nam koliko stablo ima života i na koji nam ih način daruje. Potaknuti svime time, uključili smo se u akciju "Posadi drvo, ne budi panj!" i u našem dvorištu posadili malo stablo jabuke.

Prvi dan proljeća dočekali smo u velikom poslu: pripremama za Uskršnji sajam. Bojali smo, lijepili i otiskivali, sve kako bismo izradili divne ukrase koje ćemo izložiti na sajmu.

Bio je ovo stvarno duuuuug mjesec prepun zabavnih igara, pjesmica, priča i drugih aktivnosti. Osim svega što smo već naveli, obilježili smo i Međunarodni dan žena i našim najdražim ženama - mamama izradili čestitke. Isto smo uradili i za tate, te ih čestitkom nagradili za Dan očeva. Tete su nam objasnile i kako nešto sitno, a zove se kromosom može učiniti da neki naši prijatelji budu isti kao mi, a opet različiti. Čitali smo slikovnice o tome i naučili da se ta mala razlika zove Downow sindrom, te taj dan obilježili šarenim čarapicama.

Kroz priču, pjesmicu "Teče teče rječica" i niz malih istraživačkih aktivnosti, obilježili smo i Dan voda.
I što reći za kraj osim "Baš je zabavno biti Slonić"!

View the embedded image gallery online at:
http://www.vrticbakar.hr/aktivnosti/slonici#sigProIdfebf74180a


Isti, a različiti

Usklopu projekta Škole za Afriku i maleni Slonići dotakli su se teme "Kakav je to daleki svijet u kojem žive i igraju se djeca slična nama, a opet po nečemu različita".
Na kompjuteru nam je teta pokazala kućice gdje žive i ples koji rado plešu. Pokušali smo ga otplesati i mi. Primjetili smo da smo u nekim stvatima jako različiti ( Liam "drukčije su boje", Jakov "bosi su, a mi imamo papuče i čizme", Lucija "baš smiješno pričaju"), a opet po puno toga i slični (Jakov "smiju se kada plešu", Liam: "imaju ruke i noge").

Na fotografijama smo usporedili njih i nas i zaključili da smo, iako različiti, zapravo isti (op. na pojedinim fotografijama na kojima je bilo više djece bijele puti, djeca nisu uočila da se tamnoputo dijete razlikuje. Zaključak: djeca ne razlikuju boju kože i jedni druge gledaju kao sebi ravne/slične. Mi smo ti koji trebamo učiti od djece!)

View the embedded image gallery online at:
http://www.vrticbakar.hr/aktivnosti/slonici#sigProIdab7371ee86


Mi mali „Slonići“ iz „Fijolice“ dugo smo čekali da padne snijeg i u Bakru. Nismo ga dočekali. Ali naša je sreća da imamo drage ljude na Zlobinu pa su nam snijeg donijeli u karioli i u velikim kacama.

Lijepo smo se s njime poigrali, a onda kroz igru i svašta naučili: da ima okus kao voda (L.P.), da je snijeg bijel, a led nema boju (L.U.), da se led zaledi u frižideru, a snijeg u oblaku (J.P.), da će se otopiti ako uz njega stavimo vatru (L.U.), a vidjeli smo i da iz njega kapa vodica (L. M.)

Pokazali smo da smo pravi mali istraživači pa smo malo istraživali kruženje vode u prirodi. Pokušali smo (i uspjeli) napraviti svoju kišu u našoj sobi dnevnog boravka. Kao pravi znanstvenici najprije smo posegnuli za literaturom. Proučili smo slikovnicu „Kako nastaje oblak?“ I iz našeg je oblaka počela padati kiša. Za to nam je trebao led koji je bio jaaako hladan, a nekima od nas i jako fin.

Nakon igre i istraživanja u sobi, uslijedile su prave zimske radosti u dvorištu našeg vrtića. Pridružili su nam se i naši prijatelji iz Lavića.

Hvala našim roditeljima sa Zlobina i našim dragim tetama koje su nam osmislile ovako lijepu igru iz koje smo svašta naučili.

View the embedded image gallery online at:
http://www.vrticbakar.hr/aktivnosti/slonici#sigProId56f88d696c