Trebaju li djeca godišnji odmor?

Zamislite da radite posao koji Vas u potpunosti ispunjava. Bavite se nečim što ste sanjali kao djeca, nešto što je za Vas apsolutno igra i uživancija, a uz to Vam donosi i primanja. Divno, zar ne!

Sada na trenutak zamislite da taj isti posao radite svih 250 radnih dana u godini, nekoliko godina za redom. Ostanete kod kuće odnosno, priuštite si odmor jedino kada se ne osjećate dobro i razbolili ste se. Vikend proleti, ponekad u opuštanju, ponekad na izletu ili druženju, no ne daje Vam osjećaj da ste napunili baterije. Ponekad naprotiv, poprilično umorno dočekate ponedjeljak i željni ste godišnjeg odmora. Nekoliko dana, po mogućnosti i tjedana, „isključiti“ se, biti sa obitelji i prijateljima i uživati.

Djeca u vrtiću uživaju. Druže se s vršnjacima, igraju se, uče nešto novo, svaka aktivnost donosi im osjećaje sreće i zadovoljstva. Takva je uglavnom percepcija roditelja. „Kući mu/joj je dosadno pa bolje da se igra i bude s prijateljima u vrtiću.“, čujemo od mnogo roditelja u ljetnim mjesecima rada vrtića.  I to je istina. U vrtiću nema minute dosade. Vrijeme je ispunjeno. Tu su prijatelji i igračke. Sada razmislite o aktivnostima kojima se dijete bavi i što one sve donose. Slikanje, ljepljenje, igra s plastelinom ili glinom – dijete više puta pogriješi, ne ide mu onako kako je zamislio, treba puno truda uložiti za krajnji razultat. Dijete istovremeno osjeća sreću i ushićenje zbog zadovoljstva postignutim, no sve to prati tjeskoba jer je zaprljalo majicu, prolivena boja, nered, prljave ruke, nekoliko pokušaja i upornost da dobije rad kakav je htjelo, a nakon svega još mora i pospremiti, presvući se i oprati. U nekim društvenim igrama treba se jaaako skoncentrirati, ulaziti u socijalnu interakciju sa suigračem, nakon čega se često dogodi i sukob pa treba razmišljati o pravilima i rješavanju nastalog problema. U trenutku kada odgajateljica najavi odlazak van, treba pospremiti sobu (i završiti napetu igru, i ostaviti svoj rad kojem treba još svega par minuta da bude savršen), treba se preobući – što je mnogima još uvijek veliki izazov, napor i učenje te na vanjskoj slobodnoj igri biti pažljiv da se zbog nespretnosti i brzopletosti ne dogodi nezgoda. Na kraju dana sa smješkom se pozdravljaju s prijateljima i ide se kući. Lijep dan, pun pjesme, igre, postignuća, veselja, učenja, frustracije, tjeskobe, ugodnih i nelagodnih emocija, čak i odmora. Nimalo lagano za jednog petogodišnjaka.

Prosječno radno vrijeme na poslu traje 8 sati, djetetov radni dan često traje i duže ako uzmemo u obzir da je dijete u vrtiću dok se vi vozite na posao i s posla ili iskoristite priliku za kavu ili kupovinu. Svako dijete kao i odrasla osoba ima potrebu za predahom i prekidom rutine. Djeca vole biti kod kuće okruženi svojim najmilijima, okruženi svojim igračkama koje će koristiti baš onako kako oni žele i kada to žele, stoga ima je vrlo važan odmak od vrtića kao i odraslima od posla. Svaki put kad idete na godišnji odmor priuštite ga i svom djetetu kako bi i ono moglo napuniti baterije za nove izazove koji dolaze. To vrijeme iskoristite u maženju, organizirajte svaki dan u detalje kako bi se mogli posvetiti djetetu, a i sebi samima. Organizirajte izlet, posjet muzeju ili kazalištu, istražite plaže, parkove i šume, upoznajte svoje dijete i zbližite se s njim.

Mala djeca će vjerojatno zaboraviti detalje, gdje su bili, što su radili, no zauvijek će se sjećati osjećaja koje im pruža zajedničko, nesmetano i opušteno vrijeme s obitelji.

Pitali smo djecu što je za njih „Godišnji odmor“? U gotovo svakom odgovoru nalaze se riječi „mama“, „tata“ i „doma“. Evo nekih od:

„Kad ti mama i tata ne rade pa možeš biti doma, malo uživat sa obitelji.“

„Godišnji odmor je da se doma možeš igrati.“

„Kad se kući igram s mamom.“
„Kad se igram s prijateljicama i svojim igračkama.“

„Kad se odmaraš od prijatelja.“

„Da sam kući, da spavam i ispišem se iz vrtića.“

„Da gledam crtani i da se odmaram.“

„Ići na putovanje ili u toplice. Ili u šumu.“